10. Međunarodno zajedništvo

Prema biblijskoj objavi Bog je stvorio čovjeka - muško i žensko - na svoju sliku, sebi slična. Ta sprega između ljudske osobe i Stvoritelja daje neotuđiva temeljna prava i temelj njenom dostojanstvu, koja Bog jamči. Tim osobnim pravima odgovaraju jasno dužnosti prema drugima. Niti pojedinac niti društvo, ni država niti bilo koja ljudska institucija ne smije osobu ili skupinu osoba svesti na status jedne stvari.

Mir i rat

Poštivanje i razvoj ljudskog života zahtijevaju mir. Mir nije tek odsutnost rata i ne može se svesti na osiguranje ravnoteže među suprotstavljenim silama. Mir se na zemlji ne može postići bez zaštite osobnih dobara, bez slobodne komunikacije među ljudima, bez poštivanja dostojanstva osoba i naroda, bez postojano življena bratstva. On je plod pravednosti i učinak ljubavi.
Nepravde, prekomjerne nejednakosti na gospodarstvenom i društvenom području, zavist, nepovjerenje i oholost što bujaju među ljudima i narodima, trajno ugrožavaju mir i uzrokuju ratove. Sve što se čini za uklanjanje tih nereda pridonosi izgradnji mira i izbjegavanju rata.
"Jer bijah gladan, i ne dadoste mi jesti...; gol, i ne zaogrnuste me...; u tamnici, i ne pohodiste me" (Mt 25,42). Te riječi dobivaju značenje težega ukora kad se sjetimo kako mjesto kruha i kulturne pomoći novim državama i narodima koji upravo zakoračiše u nezavisni život, bivaju ponuđena, ponekad zaista u izobilju, moderna oružja i sredstva razaranja koja se stavljaju na raspolaganje za oružane sukobe i ratove.
Nauk katoličke Crkve je dakle jasan i dosljedan. Žali zbog trke za naoružanjem, te traži minimalno stalno međusobno razoružavanje koje bi se kontroliralo kao i najveće moguće mjere opreza pri upotrebi atomskog oružja. Istodobno Crkva traži za svaku naciju poštivanje neovisnosti, slobode i opravdane sigurnosti.

Univerzalno zajedničko dobro

Jedinstvo ljudske obitelji, koje objedinjuje bića s jednakim naravnim dostojanstvom, uključuje opće zajedničko dobro. Ono zahtijeva organizaciju zajednice naroda sposobnu "udovoljiti raznim potrebama ljudi, kako na području društvenog života u koji spadaju prehrana, zdravstvo, odgoj .... Tako i u nekim posebnim prilikama koje tu i tamo nastaju, kao što je ... potreba da se doskoči nevoljama izbjeglica ili da se pomogne iseljenicima i njihovim obiteljima".
Kao što ne možemo suditi o općem dobru pojedinih zemalja, tako ne možemo ni o općem dobru svih naroda, ne vodimo li računa o ljudskoj osobi. Zato će svjetski javni autoritet ići ponajvećma za tim da se čovjekova prava priznaju, da se dužno poštuju, netaknuta čuvaju i promiču. Ono može da to ostvari ili samo od sebe, kad se za to pruži prilika, ili kad stvori takve uvjete u cijelom svijetu u kojima će vođe pojedinih država moći lakše izvršavati svoje zadatke.

Useljeništvo

Strah od "različitosti" - posebtio ako je izražen uskim i isključivim uskraćivanjem svakog nacionalnog prava - može dovesti do toga da postane spodoba nasilja i terora. Ali ipak, ako se potrudimo vrednovati stvari objektivno, možemo zamijetiti, da nasuprot svim različitostima, u kojima se pojedini ljudi i narodi razlikuju, ima temeljna jednakost, jer različite kulture u stvarnosti nisu ništa drugo doli različiti načini pristupanja pitanju o smislu osobnog bivanja. I upravo tu možemo utvrditi jedan od izvora, iz kojeg izvire poštovanje koje svakoj kulturi i svakoj naciji dolikuje.

Zaduženje u inozemstvu

U nastojanju oko pravednosti u svijetu koji je opečaćen socijalnim i gospodarskim nejednakostima, Crkva ne može zanemariti težak teret mnogih zemalja u razvoju i trenutne i buduće posljedice koje proizlaze iz toga. U mnogim slučajevima su te države primorane uskratiti izdatke za životno potrebne zahtjeve poput hrane, zdravstvene skrbi, pitanja smještaja te obrazovanja, kako bi namirili svoja dugovanja međunarodnim monetarnim fondovima i bankama. To znači, da su mnogobrojne osobe osuđene na životne uvjete koji vrijeđaju dostojanstvo čovjeka.

Globalno gospodarstvo

Značajka današnjeg svijeta je tendencija prema globalizaciji. Pri tome se radi o procesu, koji se na temelju sve većih komunikacijskih mogućnosti diljem svijeta probija i praktički vodi do savladavanja udaljenosti, što se jasno odražava u različitim područjima. Crkva priznaje pozitivne vrijednosti koje sa sobom donosi globalizacija, nemirno gleda međutim na negativne aspekte koji iz toga proizlaze.
Crkva putem socijalnog nauka nudi vrijedan doprinos toj problematici, koji nastaje uslijed gospodarske globalizacije. Njezin moralni način gledanja na tu datost temeljen je na tri zaglavna kamena ljudskog dostojanstva: solidarnosti i principu supsidijarnosti. Gospodarska globalizacija treba biti promotrena u svjetlu načela socijalne pravde, pri čemu treba ponajprije uzeti u obzir opciju siromašnih, koji trebaju biti osposobljeni štititi se u globaliziranom gospodarstvu i s obzirom na zahtjeve međunarodnog općeg dobra. U stvarnosti je socijalni nauk Crkve moralna vizija, koja pokušava vladu, institucije i privatne organizacije poduprijeti, kako bi radili na budućnosti koja je u skladu s dostojanstvom svake osobe. S takvim gledištem mogu se vrednovati pitanja s obzirom na zaduženost zemalja u inozemstvu, interne političke korupcije i diskriminacije unutar vlastite zemlje i na međunarodnoj razini.