5. Uloga države

Svjetski autoritet

Crkva i država se prema tradicionalnoj terminologiji nazivaju savršenim društvima. Savršeno društvo je ono koje raspolaže sredstvima da postigne svoj cilj. Država mora imati množinu naroda, određeni teritorij, na kojem taj narod trajno boravi, javnu vlast, koja ima moć donositi konačne odluke i koja je iznad ostalih vremenitih društava unutar teritorija, pozitivan zakonski i ustavni poredak za postignuće zajedničkog dobra koji također određuje i ozakonjuje i političku vlast.
Ljudsko društvo ne može biti dobro uređeno ni plodno ako u njemu nije prisutna zakonita vlast, koja osigurava red i pridonosi, u dovoljnoj mjeri, ostvarenju općega dobra.
Vlast je svojstvo kojom određene osobe ili ustanove proglašavaju zakone i ljudima izdaju naređenja očekujući od njih poslušnost. Svakoj ljudskoj zajednici potrebna je vlast kojom se ona upravlja. Ta vlast nalazi svoj temelj u ljudskoj naravi. Ona je nužna za jedinstvo građanske zajednice. Vlast što je traži moralni red dolazi od Boga. "Svaka duša neka se podlaže vlastima nad sobom. Jer nema blasti doli od Boga: koje postoje, od Boga su postavljene. Stoga tko se suprotstavlja vlasti, Božjoj se odredbi protivi; koji se pak protive, sami će na se navući osudu." (Rim 13,1-2).
Obnašanje političke vlasti, bilo unutar zajednice kao takve bilo u predstavničkim tijelima države, mora se uvijek odvijati u granicama moralnoga reda, i to s ciljem da se ostvari opće dobro - shvaćeno dinamički - prema pravnom poretku koji je već zakonito uspostavljen ili ga treba uspostaviti. Tada su građani u savjesti obvezni na poslušnost.
Iz samog moralnoga reda slijedi da je državnoj zajednici vlast neophodna za njezino ravnanje kao i to da se vlast ne može okrenuti protiv samoga moralnog reda, a da ne prestane postojati. Vlast ne dobiva moralnu zakonitost od same sebe. Ona se ne smije ponašati samovoljno, nego djelovati za opće dobro.

Pravna državnost

Vlast nije izuzeta od svake kontrole. Budući da ona izvire iz moći naređivanja u skladu sa zdravim razumom, ona crpi obvezu iz moralnog reda kojem je Bog počelo i cilj. Budući da je vlast zahtjev duhovne naravi i da potječe od Boga, pa dogodi li se da državni poglavari donose zakone ili nešto naređuju protiv toga reda, i tako protiv Božje volje, tad ni doneseni zakoni ni dane ovlasti ne mogu obvezivati građane u savjesti.
Potrebno je naglasiti da nijedna društvena grupa, kao npr. neka stranka, nema pravo prisvojiti ulogu jedinog vođe, jer to vodi razaranju istinske subjektivnosti društva i osobe kao građana.

Oblici vladanja

Vlast kao takva upućuje na red što ga je Bog stvorio, ali oblik političkog režima i izbor voditelja prepušteni su slobodnoj volji građana. Raznolikost političkih režima moralno je dopuštena, ako su oni u skladu sa zakonitim dobrom zajednice koji ih usvajaju.
Iz negacije istine u objektivnom smislu rađa se totalitarizam. Ako se ne prizna transcendentalna istina tada trijumfira sila vlasti. Tada se čovjek poštuje samo u mjeri u kojoj je moguće instrumentalizirati ga za neku egoističnu afirmaciju.
Korijen modernog totalitarizma može se naći u negaciji transcendentalnog dostojanstva ljudske osobe, vidljive slike nevidljivoga Boga. Kultura i praksa totalitarizma uključuje i nijekanje Crkve. Država ili pak stranka koja smatra da može u povijesti ostvariti apsolutno dobro, te se uzdiže iznad svih vrednota, ne može trpjeti da se iznosi objektivni kriterij dobra i zla mimo volje vladajućih. To tumači zašto totalitarizam nastoji razoriti Crkvu ili ju sebi podrediti.
Braneći svoju slobodu, Crkva brani slobodu osobe, koja mora slušati Boga više nego ljude, slobodu obitelji, društvenih organizacija i nacije, koje sve posjeduju vlastitu sferu autonomije i suverenosti. Štititi i promicati nepovrediva prava čovjeka bitno spada na dužnost svake građanske vlasti. Stoga građanska vlast mora, pravednim zakonima i drugim prikladnim sredstvima, djelotvorno preuzeti zaštitu vjerske slobode svih građana.

Demokracija

Crkva cijeni sustav demokracije ukoliko omogućuje široko sudjelovanje građana u političkim odlukama te jamči podanicima mogućnost da biraju i nadziru vlastite vladare, tj. da ih zamjene na miran način kad to bude prikladno. Crkva ne može podržavati oblikovanje uskih vodećih skupina koje radi zasebnih interesa ili radi ideoloških ciljeva uzurpiraju društvenu vlast. Autentična demokracija moguća je samo u pravnoj državi i na temelju ispravnog shvaćanja ljudske osobe. Za njezin razvoj potrebno je precizno poučavanje građana i promicanje javnog reda i mira unutar društvenog suživota. Nema stvarne i stabilne demokracije bez socijalne pravednosti. Demokracija ne može biti mitizirana dotle da postane zamjena za moralnost il nepogrešiv lijek nemoralnosti. Ona je uređenje i kao takva ona je sredstvo, a ne cilj. Vrijednost demokracije stoji ili pada s vrednotama koje ona utjelovljuje i promiče. Ako ne postoji nikakva posljednja istina koja vodi i usmjeruje političko djelovanje, onda se ideje i usmjerenja mogu lako instrumentalizirati u svrhu moći. Demokracija bez načela lako se pretva u otvoreni ili skriveni totalitarizam.