1. Značaj katoličkog socijalnog nauka

Socijalni nauk Crkve obuhvaća razne vidiove društvenog života. On je vrlo bitan dio crkveng učenja koje može biti primijenjeno i u društvima koja ne nose pridjev "katoličko". Njegova sveobuhvatnost društava proizlazi iz činjenice što je Isus Krist obajvio cjelovitu istinu o čovjeku i njegovu dostojanstvu. Nastavljajući stoga razmišljati o socijalnom nauku Crkve govoriti ćemo ovaj puta o značaju katoličkoga socijalnog nauka uopće.

Crkva Majka i Učiteljica

Crkvi je, kao zajednici ustanovljenoj od Isusa Krista, povjerena dvostruka zadaća. Prva zadaća koju joj je povjerio njezin Osnivač je rađanje nove djece. Taj nalog pronalazimo u Matejevu evanđelju: "Idite i učinite sve narode mojim učenicima krsteći ih u ime Oca i Sina i Duha Svetoga". Kupelju krštenja rađaju se nova djeca u Kristu i na taj način se pritjelovljuju zajednici vjernika – Crkvi. Druga zadaća koja joj je povjerena je ta da svoju djecu uči i vodi. Ta zadaća vođenja i učenja, tj. vjerodostojnog tumačenja pisane i predane riječi Božje povjerena je samo živome crkvenom učiteljstvu. Iz ove dvije zadaće izviru i dvije značajke Crkve. Ona je Majka i Učiteljica.
Kao Učiteljica ona crpi svoj nauk iz Evanđelja. Kristov nauk koji je u njemu sadržan obuhvaća čitava čovjeka, njegovu dušu i tijelo, razum i volju.
Budući da članovi Crkve sa svim ljudima dijele ono osnovno obilježje, a to je ljudska narav, "Crkvi pripada da uvijek i svagdje naviješta ćudoredna načela, pa i o društvenom poretku, kao i da donese sud o bilo kojim ljudskim stvarima, kad god to zahtijevaju osnovna prava ljudske osobe ili spasenje duša."

Misija Crkve

Sastavni je dio evangelizacije da Crkva svoj socijalni nauk prenosi i širi, a to ponekad uključuje također prokazivanje zla i nepravda. Svrha je ovoga nauka usmjeriti ponašanje osoba, a iz toga proizlazi zauzetost za pravdu prema ulozi, pozivu i uvjetima svakoga pojednica.
Crkva nije odijeljena od ljudskoga društva nego u njemu živi. Zbog te ucijepljenosti u društveni život, koji joj nije uvijek sklon, ona se mora stalno čuvati svih onih utjecaja koji bi joj kao zajednici mogli naštetiti. Jednako tako mora stalno bdijeti i nad kršćanskim životom svakog pojedinog svoga člana i štititi ga od svega onoga što bi ga moglo obmanuti, okaljati ili ugušiti. Istovremeno, pazeći na sve to, ne samo da se mora prilagoditi raznim oblicima mišljenja i života što ih vrijeme sa sobom nosti, nego im se mora nastojati približiti da ih očisti, oplemeni, oživi i posveti.
Kršćana se tiče sve što je ljudsko. Naša je dužnost da ukazujemo kako su ćudoredne istine važne i za sve blagotvorne. Crkva ljudima nudi Evanđelje, proročki dokument koji odgovara potrebama i težnjama ljudskoga srca.

Socijalna poruka Crkve

Crkva je oduvijek na najrazličitije načine izražavala svoju socijalnu skrb koja je usmjerena istinskom razvoju čovjeka i društva. Na taj način ona pokušava voditi ljude da odgovore svome pozivu odgovornih graditelja zemaljskog društva. Osobito u smutnjama i nesigurnostima Crkvi je zadaća objavljivati svoju osebujnu poruku, nuditi ljudima oslonac u njihovim naporima da uzmu u ruke i usmjeruju svoju vlastitu budućnost.
Socijalni je nauk Crkve u prvome redu skup načela razmišljanja, kriterija prosuđivanja i smjernica za konkretno djelovanje. Stoga je važno da vjernici koji rade na razvoju čovjeka imaju iscrpno poznavanje tog znanja i promatraju ga kao sastavni dio svoga zadatka evangelizacije. Kršćanski vođe u crkvenom kao i u društvenom području, napose oni laici koji su odgovorni za javni život, moraju biti s tim naukom dobro upoznati, da bi građansko društvo i njegove strukture inspirirali i oživjeli kvascem Evanđelja. Vjernici laici morali bi točnije poznavati socijalni nauk Crkve jer su na razne načine uronjeni u društveni i politički život.

Krug djelovanja socijalnog nauka Crkve

Socijalni nauk Crkve nije gotov model kojeg se može primijeniti, On je idejna orijentacija koja se primjenjuje u okviru različitih povijesnih prilika i tako se zahvaća u konkretne probleme u svim njihovim aspektima: socijalnim, društvenim, ekonomskim, političkim i kulturalnim. Socijalni nauk Crkve priznaje pozitivnost tržišta i poduzeća, ali u isti mah upozorava na nužnost da se oni usmjere prema zajedničkom dobru.
Društveni nauk Crkve razvio se u XIX. stoljeću u doba susreta Evanđelja s modernim industrijskim društvom. Treba imati na umu da socijalni nauk Crkve nije neki treći put između liberalističkog kapitalizma i marksističkog kolektivizma, on je zasebna kategorija. On nije neka ideologija, već brižljivo izrađena formulacija rezultata pomnog razmišljanja o složenoj zbilji ljudske egzistencije u društvu i na međunarodnoj razini, i to u svijetlu vjere i crkvene predaje. Njegov je cilj da zbilju protumači, pri čemu ispituje je li u skladu ili ne sa smjernicama evanđeoskog učenja o čovjeku, te da na temelju toga pruži putokaz kršćanskog življenja.

Evangelizacija i socijalni nauk Crkve

"Nova evangelizacija" koja je potrebna modernom svijetu mora ubrojiti u svoje bitne komponente naviještanje socijalnog nauka Crkve. Još je papa Lav XIII. u svojoj enciklici "Rerum novarum" naglasio da nema pravog rješenja socijalnog pitanja izvan Evanđelja. Naviještanje evanđelja je za Crkvu dužnost koja joj je povjerena po nalogu Isusa Krista. Jedino je vjera kadra čovjeku potpuno otkriti njegov vlastiti identitet.