LAV XIII.
20.II.1878. - 20.VII.1903.

Katolička crkva počinje ulaziti u dijalog s modernim svijetom. Njegove znamenite enciklike (Inscrutabili Dei consilio, 1878.; Aeterni Patris, 1879.; Diuturnum illud, 1881.; Immortale Dei, 1885.; Libertas praestantissimum, 1888.; Sapientiae christianae, 1890.; Rerum novarum, 1891.; Providentissimus Deus, 1893.) znače velik pokušaj pomirenja Crkve i moderne kulture, ali utjecaj je tradicije prevelik pa se dovoljno ne uočavaju specifičnost i novost modernog svijeta. Unutar tih svestranih napora za obnovom valja smjestiti encikliku "Rerum novarum", koja se riječima Pija XI. može smatrati "Velikom poveljom" (Magna Charta) katoličke socijalne misli.
Izvorni je tekst napisao isusovac Matteo Liberatore, profesor na isusovačkom kolegiju u Napulju, koji je bio samo dvije godine ranije objavio djelo "Principi di Economia Politica" (Rim, 1889). On je kao okosnicu cijeloga raspravljanja postavio teoriju o naravnome pravu, onako kako je to bio iznio njegov redovnički subrat i suborac u nastojanjima oko obnove tomizma u Italiji Luigi Taparelli d'Azeglio. Encikliku su dorađivali papini tajnici, kardinal Zigliara i drugi. Uvršteni su i impulsi i sugestije koji su dolazili od drugih strana, od Kettelera i njegovih sljedbenika u Njemačkoj do "Union de Fribourg" oko kardinala Mermilloda. Ta je "Unija" nekoliko godina ranije predala Lavu XIII. i formalnu promemoriju o socijalnom pitanju.
"Rerum novarum" izdana je 1981. Vrlo se često čuje da je enciklika došla prekasno, jer je "Komunistički manifest" izdan već godine 1848. Ona je velik je prodor Crkve u moderno socijalno područje, iako u okvirima svojega vremena.