PAVAO VI.
21.VI.1963. - 6.VIII.1978.

Pavao VI. je koncilski i pokoncilski papa. Više njegovih dokumenata zaslužuje pažnju. Najprije njegov govor pred Generalnom skupštinom Ujedinjenih naroda 4. X. 1965., kad se zauzeo za samu ustanovu OUN kao sredstva očuvanja svjetskog mira. Tad se zauzeo i za kolektivno razoružanje, za obranu ljudskih prava i upozorio na duhovnu dimenziju socijalne problematike. U tom govoru Crkvu je označio kao "iskusnu u humanosti".
U povodu 75. obljetnice enciklike "Rerum Novarum" Pavao VI. održao je govor 22. V. 1966. U tom govoru on je tzv. socijalnu pravednost, o kojoj se nakon enciklike "Rerum novarum" toliko raspravljalo, protumačio kao "dinamičku pravednost". Pavao VI. kaže:
"Osim pojma statičke pravednosti, koja je sankcionirana pozitivnim pravom i koja štiti određen zakonski poredak, u razvoju ljudskog suživota djeluje i jedan drugi pojam dinamičke pravednosti, koji se izvodi iz zahtjeva naravnog prava: naime pojam socijalne pravednosti" (br. 3). Pavao VI. osuđuje "klasnu borbu uzdignutu na razinu sistema" (br. 6), ali time nije protiv klasne borbe u smislu enciklike "Quadragesimo anno".
U povodu 50. obljetnice Međunarodne organizacije rada Pavao VI. održao je govor u Ženevi 10. VI. 1969. Navodeći Pija XII., Pavao VI. preporučuje "hrabru i plodnu suradnju" triju snaga prisutnih u modernome radu: ljudi na vlasti, poduzetnika i radnika.
Glavni socijalni dokumenti Pavla VI. jesu njegove dvije socijalne enciklike: "Populorum progressio" i "Octogesima adveniens".
U enciklici "Populorum progressio" panorama je svjetska, globalna. U toj perspektivi vrlo je očit jaz između razvijenih i nerazvijenih zemalja i naroda, jaz koji postaje sve veći. Stoga enciklika uzima kao okosnicu ideju razvoja, shvaćenog integralno kao dobro svakog čovjeka, svake skupine ljudi i cjelokupnoga čovječanstva.
Glavni sastavljači i papini suradnici pri sastavljanju enciklike bili su Francuzi L. J. Lebret i P. Bigo.
Uz pojam razvoja usko je vezan pojam opće solidarnosti. Današnji veliki i teški problemi mogu se riješiti samo na temelju opće solidarnosti. U tome kontekstu Pavao VI. će reći onu glasovitu izreku koja će odjeknuti svijetom: "Razvoj je novo ime za mir". On ne dijeli opću euforiju koja je smatrala da će se razvoj postići pukim transferom tehnologije. Razvoj treba da bude integralan, da zahvati cijeloga čovjeka, posebice na njegovoj moralnoj i vjerskoj razini. Štoviše, Pavao VI. u enciklici upozorava na potrebu novoga ekonomskog poretka.
U konkretnom, Papa će snažno istaknuti socijalnu uvjetovanost privatnog vlasništva i njegovu "socijalnu hipoteku". Pritom će reći oštre riječi na račun kapitalizma, što će kod nekih izazvati negodovanje.
Pavao VI. ne isključuje ni mogućnost uporabe sile kad dođe do kršenja osnovnih prava i u krajnje teškim prilikama, ali ujedno upozorava na opasnosti i veće štete koje mogu proizići.
Drugi veći socijalni dokument Pavla VI. je apostolsko pismo "Octogesima adveniens", izdano 1971. u povodu 80. obljetnice enciklike "Rerum novarum". Pismo je upućeno kardinalu M. Royu, predsjedniku Vijeća za laike i Papinske komisije "Pravda i mir". U pismu Pavao VI. posvećuje pažnju brojnim problemima današnjeg društva kao što su: urbanizam, potrošačko društvo, mladi, žene, radnici, demografski rast, sredstva priopćivanja, okoliš itd. Govori o privlačnosti i značenju utopija i ideologija, upozorava na oživljavanje pozitivizma i liberalnih teorija. Govori o socijalizmu i marksizmu, upozoravajući na vezu između ideologije i metode, teorije i prakse. Poziva na jednakost, na demokraciju, govori o višeznačnosti napretka itd. Dobro je podsjetiti da će u godinama nakon izlaženja toga pisma biti prava eksplozija rasprava o ovim i sličnim pitanjima.
Iste, 1971. godine održana je u Rimu III. Sinoda biskupa koja dio svoga rada posvećuje "Pravdi u svijetu". Srž istoimenog dokumenta bit će teza: "Borba za pravdu i sudjelovanje u preobražaju svijeta u potpunosti nam se pokazuju kao sastavni dio propovijedanja Evanđelja: to jest poslanja Crkve za otkup čovječanstva i njegovo oslobođenje od svake potlačenosti". Za pontifikata Pavla VI. pada i pismo kardinala Roya u povodu 10. obljetnice enciklike "Pacem in terris". Kardinal, u ulozi predsjednika komisije "Pravda i mir", upućuje pismo Papi i pruža panoramu situacije u svijetu. Uz isticanje utjecaja koji je imala enciklika na Drugi vatikanski sabor i ostale crkvene dokumente, pismo ističe mršave rezultate na području dekolonizacije, suradnje među narodima, zaštite ljudskih prava te svjetske solidarnosti. Zapravo, pismo upućuje na temeljitije promjene u svijetu, na potrebu novoga svjetskog gospodarskog poretka.
U govoru na završetku "Svete godine" 25. XII. 1975. papa Pavao VI. će se založiti za izgradnju "civilizacije ljubavi" - izraz koji mnogo govori i koji je mnoge nadahnuo da rade i misle u tom smjeru.