Eugenio Pacelli je bio izabran za papu 2. III. 1939., šest mjeseci prije izbijanja drugoga svjetskog rata. On neće izdati neku posebnu socijalnu encikliku, ali važne elemente socijalŹnog sadržaja imaju njegovi brojni govori i radio-poruke, za vrijeme rata i nakon njega. No u svojoj nastupnoj enciklici "Summi pontificatus" (20. X. 1939.) dotiče se socijalnih i političkih prilika ondašnje Europe, osobito žigošući kult države u fašizmu i nacionalsocijalizmu. U prevelikom isticanju države vidio je posebnu opasnost za obitelj. U onom ratnom vihoru koji je zahvatio Europu on je isticao naravno pravo kao temelj međunarodnoga mira.
Nekoliko značajnijih govora Pija XII.:
a) Božična poruka 24. XII. 1939. o pravednom međunarodnom miru. Papa brani slobodu raznih naroda i prava etŹničkih manjina te osuđuje naoružanje.
b) Kad je došla 50. obljetnica enciklike "Rerum novarum" i 20. obljetnica enciklike "Quadragesimo anno", Pio XII. nije objavio posebnu encikliku nego je održao važan govor na Duhove 1941. Sažeo je glavne ideje obiju enciklika te je istaknuo kompetenciju Crkve u socijalnim pitanjima kad ona uključuju i moral. U govoru Papa ističe tradicionalni nauk kako su materijalna dobra namijenjena cijelome čovječanstvu pa ih treba pravedno raspodijeliti. Govoreći o privatnome vlasništvu, posebice ističe njegovu povezanost s obitelji (usp. dokument br. 3).
c) Božične radio-poruke 1941. i 1942. Papini napori idu za tim da zaštiti međunarodni pravni poredak, kršenje kojega je na štetu malih naroda. U poruci 1942. on iznosi pet načela za zdrav socijalni poredak; dostojanstvo i prava ljudske osoŹbe, zaštita obitelji, dostojanstvo i prednosti rada, važnost pravnog poretka te poimanje države u kršćanskome duhu.
d) Govor radnicima 13. VI. 1943. u povodu 25. obljetnice svojega biskupskog ređenja. U govoru ističe suradnju društvenih klasa i osuđuje klasnu borbu.
Kako se rat primicao kraju, Papini govori sve više gledaju u budućnost. U govoru 1. IX. 1944. brani ulogu kršćanske civilizacije, a božična poruka 24. XII. 1944. sadrži glasoviti govor o demokraciji kao društvenom modelu poratnog vremena.
Papinim savjetnikom i pomagačem pri pisanju brojnih socijalnih govora bio je Gustav Gundlach. Navest ćemo one poznatije: govor 11. III. 1945. radničkom odjelu talijanske Katoličke akcije (A.CL.I.) o kršćanskom sindikalizmu, odnosno o stavu prema jedinstvenim sindikatima, govor ženama 21. X. 1945. o dostojanstvu i ulozi žene, predbožićni govor u prvom poratnom konzistoriju o svjetskom miru (24. XII. 1945.), u kojem se posebice obara na nove totalitarne režime na pomolu, govor novim kardinalima 20. II. 1946. o ulozi Crkve i izgradnji ljudskoga društva, itd.
U govoru za Božić 24. XII. 1952. Papa upozorava na opasnost od depersonalizacije čovjeka u modernoj tehničkoj civilizaciji. Nakon rata stvarala se također nova Organizacija ujedinjenih naroda. Glasovit će biti Papin govor katoličkim pravnicima o zajednici naroda i država (6. XII. 1953). Dana 1. svibnja 1955. govorit će na Trgu sv. Petra okupljenim radnicima o dostojanstvu rada i tom će prilikom ustanoviti blagdan sv. Josipa Radnika. U božičnom govoru 24. XII. 1955. govorit će o implikacijama moderne tehničke civilizacije, o dvoznačnosti tehničkog napretka, o miru i njegovoj ugroženosti zbog atomskih pokusa i atomskog naoružanja.