Sažetak enciklike "RERUM NOVARUM"

SOCIJALIZAM: KRIVI LIJEK
DJELO CRKVE
DJELO DRŽAVE
UDRUŽENJA RADNIKA I POSLODAVACA

I. SOCIJALIZAM: KRIVI LIJEK

Socijalističko rješenje neprihvatljivo za radnike

Da se izliječi zlo socijalisti raspiruju zavist siromašnih prema imućnima. Zahtjevaju da se dokine privatno vlastništvo te mjesto njega uvode zajedničko vlasništvo pod općinskom ili državnom upravom. Ta teorija ne rješava napetosit nego škodi svim radnicima, a iz mnogih razloga je i nepravedna. Svako tko vrši kakav koristan rad, prvotno nastoji da stvar stekne i učini ju svojom prenijevši je u privatno vlasništvo. Kad socijalisti žele privatnu imovinu učiniti zajedničkom pogoršavaju stanje svih radnika jer im oduzimaju slobodu ulagati plaću te ih onemogućavaju da povećaju svoje obiteljsko imanje i poboljšavaju vlastito stanje.
Zbog toga što je razumno biće čovjeku treba priznati više od puke upotrebe zemaljskih dobara, a to nije ništa drugo negoli pravo na privatno vlasništvo, i to ne samo onih koje se upotrebom troše, nego i onih koji su trajne naravi.

Privatno vlasništvo je naravnoga prava

Bog je dao zemlju cijelom ljudskom rodu, no time nije rečeno da bi on htio da svi zajedno njome vladaju, već jedino to da u početku nijedan dio zemlje nije pojedincu doznačen u posjed, nego da je vlasništvo pojedinca. Oni koji nemaju posjeda, nadoknađuju to radom. Odatle slijedi da privatno vlasništvo odgovara ljudskoj naravi. Čovjek ulaže sposobnosti uma i svoje tjelesne sile kad stječe prirodna dobra. Time istovremeno sebi pripaja onaj dio vremenitih stvari koje je odredio. Zato je posve pravedno da on taj dio posjeduje kao svoj i nikom nije dopušteno krnjiti to njegovo pravo.

Privatno vlasništvo sankcionirano božanskim i ljudskim zakonima

Pravedno je da plod rada pripada onima koji su uložili trud. Građanski zakoni, kad su pravedni, dobivaju svoju snagu od naravnog zakona, potvrđuju pravo privatnog vlasništva te ga brane upotrebljavajući i silu. To je potvrdio i autoritet božanskih zakona koji najstrože zabranjuje čak i poželjeti tuđe.

Čovjekova sloboda

Svaki je čovjek slobodan u izboru načina života. Nijedan ljudski zakon ne može čovjeku oduzeti naravno i prvobitno pravo na ženidu, niti na bilo koji način ograničiti glavnu svrhu ženidbe. Obitelj je maleno društvo, no pravo društvo, te ima prava i dužnosti neovisne o državi. Pravo vlasništva treba prenijeti na čovjeka ukoliko je glava obitelji.

Obitelj i država

Najsvetiji je zakon naravi da se otac obitelji brine za život i odgoj onih koje je rodio. Sama narav ide za tim da otac svojoj djeci koja su njegov plod mora steći i pribaviti sve ono što će ih u budućem životu braniti od svake nesreće. Tu dužnsot može izvršiti samo tako da plodonosno posjeduje stvari te ih i svojoj djeci ostavi kao baštinu.

Država i njezino upletanje u obitelj

Velika je i pogibljna zabluda htjeti da se građanska vlast po volji upleće u unutrašnji život obitelji. Sigurno, ako se obitelj nađe u teškoćama iz kojih sama ne može izaći, u takvim neprilikama državna vlast opravdano posreduje. U slučaju velikih nereda u međusobnim odnosima unutar obitelji, neka posreduje država i neka svakome dade njegovo pravo, jer to ne znači oteti prava građana nego ih osigurati i zaštititi u skladu s pravdom. Narav ne dopušta da se prekorače ove granice. Očinska je vlast takva da je država ne može poništiti ni prisvojiti. Kad socijalisti dokidaju roditeljsku vlast te mjesto nje uvode državnu, čine protiv naravne pravednosti i kidaju obiteljski vez.

Socijalističko rješenje je štetno za samo društvo

Treba odbaciti socijalističko načelo o zajedništvu dobara, jer ono škodi i onima kojima bi trebalo pomoći. Ono se protivi naravnim pravima pojedinca, iskrivljuje dužnost države i muti opći mir. Zamišljena jednakost ne bi bila drugo nego opća nevolja i bijeda.

II. PRAVI LIJEKOVI

A) DJELO CRKVE

Neizbježnost društvene nejednakosti i teškog rada

Nemoguće je iz ljudskog društva ukloniti društvene nejednakosti. Iz same naravi proizlaze u ljudskom rodu velike i premnoge nejednakosti. Razlika u životnim odnosima tjera ljude da se bave različitim zanimanjima. Nevoljama na zemlji neće nikada biti kraj jer su zle posljedice grijeha koje treba podnositi oštre, tvrde i teške. One prate čovjeka sve do smrti. Kad neki tvrde da mogu iskorijeniti nevolje iz ljudskog društva, obećavajući puku život bez boli i patnji, pun mira i neprestanih raskoši, zasljepljuju ga i varaju.

Potrebna je sloga

Zlo je vjerovati da se jedna klasa samo po sebi protivi drugoj, kao da je sama narav odredila da se bogataši i radnici stalano međusobno bore. To se protivi i razumu i istini. Ne može kapital opstojati bez rada ni rad bez kapitala. Sklad stvara ljepotu i red.

Odnos među društvenim klasama

a) Pravednost
Cijeli nauk vjere koga tumači i čuva Crkva ima dovoljno snage da izmiri bogataše i radnike. Ona ih može izmiriti i sjedniti pozivajući i jedne i druge na međusobne dužnosti, a osobito na one koje izviru iz pravednosti. Ovo su dužnosti koje se odnose na radnike: potpuno i vjerno izvršavati ono što je s obzirom na rad slobodno i pravedno ugovoreno. Ne smije nipošto uništavati sirovinu ni vrijeđati osobu vlasnika. Neka braneći svoja prava ne upotrebljava silu i neka se ne buni. Dužnosti su bogataša i gospodara ove: ne smije s radnicima postupati kao s robovima. Moraju u njima poštivati dostojanstvo ljudske osobe. Sramotno je nečovječno izrabljivati ljude kao sredstvo za stjecanje dobitka te ih jedino toliko cjeniti koliko im vrijede sila i snaga. Poslodavci su dužni stvari tako urediti da radnik u zgodno vrijeme može obaviti svoje religiozne potrebe. Neka ne nameću teži rad nego što ga sile mogu podnijeti ili takav koji ne odgovara dobi i spolu. Najveća je dužnost poslodavca da svakome dadu što je pravo.

b) Ljubav
Bogatstvo ne oslobađa od nevolja ni ne pridonosi ništa za vječnu sreću, nego joj, štoviše, smeta. Neka se bogataši boje krajnje ozbiljnih prijetnji Isusa Krista, prema kojima im valja položiti račun Bogu o upotrebi bogatstva. Crkva ide za tim da jedan stalež što više približi drugome te ih u prijateljstvu spoji.

c) Prava korist bogatstva
Privatno posjedovati dobra proizlazi iz naravnog prava, a tim se pravom služiti, naročito u društvenom životu, nije samo slobodno, nego je veoma nužno. Nitko nije dužan pomagati druge od onoga što je njemu potrebno za uzdržavanje svoje i svojih, ni drugima djeliti od onoga što je njemu potrebno da sačuva dostojanstvo osobe i ono što njemu dolikuje.

d) Prednosti siromaštva
Siromaštvo nije sramota. Ne treba se stidjeti uzdržavanja radom. Prava se vrijednost i dostojanstvo čovjeka sastoji u ćudorednosti.

e) Kršćansko bratstvo
Sve je ljude stvorio zajednički Bog Otac; svi teže prema istom konačnom dobru; svatko je dobrotom Isusa Krista otkupljen. Naravna dobra kao i darovi Božje milosti pripadaju cijelom ljudskom rodu.

Pozitivna sredstva

a) Širenje kršćanskog nauka
Crkva svojim naukom nastoji odgajati i obrazovati ljude. Nastoji proniknuti u duše i sklonit volje da se dragovoljno dadu upravljati i vladati stegom Božjih zapovijedi.

b) Obnova društva
Ljudsko društvo će se izlječiti jedino tako da se uspostavi kršćanski život i običaji.

c) Crkva se brine i za vremenita dobra
Time što je Crkva upravila svoju brigu prema dušama nije zanemarila ono što se odnosi na zemaljski život. Ako se kršćanski zakoni točno obdržavaju, oni sami pridonose svoj dio da se poboljša blagostanje u izvanjskim prilikama

B) DJELO DRŽAVE

Država ima pravo zahvata

Oni koji upravljaju državom najprije moraju općenito pomagati cjelokupnim zakonodavstvom i političkim ustanovama i raditi da iz samog ustrojstva i državne uprave cvjeta blagostanje i zajednice i pojedinaca. Sreću i dobrobit države unapređuje ponajviše: ćudoređe, dobro uređen obiteljski život, obdržavanje vjere i pravednosti, napredak industirije i trgovine, napredno poljodjelstvo i sl. Država po svojoj dužnosti mora brinuti za opće dobro.

a) Za opće dobro
Država postoji i za više i za niže klase. Radnici bez posjeda su po naravi isto tako građani kao i bogataši, pravi i živi udovi narodnoga tijela od kojih, posredovanjem obitelji, nastaje tijelo države. Pravednost traži da se država javno brine za radnika. Valja podupirati sve ono što može popraviti stanje radnika.

Pravila i granice prava zahvata

Nije pravo da država apsorbira građane i obitelj. Pravedno je da se i jednoj i drugoj strani zajamči vlast slobodnog djelovanja, ukoliko to može biti bez povrede općeg dobra i bez nepravde za pojedinca. Prava treba sveto zaštititi, bila ona na ne znam kojoj strani, a javna vlast se mora pobrinuti, otklanjajući nepravde, da svatko svoje posjeduje.

Naročiti slučajevi zahvata

a) Obrana privatnog vlasništva
Zakoni moraju štititi i braniti privatno vlasništvo. Pravednost zabranjuje i sama opća korist ne dopušta da se drugome oduzme što je njegovo i da se posegne za tuđom imovinom pod krinkom neke besmislene jednakosti. Neka autoritet države posreduje i neka radnike sačuva od rušitelja ćudoređa, a zakonite gospodare od otimačine i grabeža.

b) Obrana rada
Protiv štrajkova
Predug i pretežak posao te premalena plaća nerijetko su razlog da radnici svojevoljno obustave rad. Ovom čestom i teškom neredu treba dati lijeka, jer ovakva obustava nije samo na štetu poslodavaca i samim radnicima, nego škodi i trgovini i javnom blagostanju. Pri tom je najuspješnije i najspasonosnije ako vlast zakonima predusretne i spriječi da zlo ne bukne, odstranivši razloge i uzroke zbog kojih se čini da će nastati sukobi među radnicima i poslodavcima.

Uvjeti rada
Kod radnika država mora štititi i braniti najprije duhovna dobra. Duša nosi utisnutu sliku i priliku Božju. U tome su svi ljudi jednaki i ništa nema u čemu bi se razlikovao bogat od siromaha, gospodar od sluge, vladar od podanika. Nitko ne smije nekažnjeno vrijeđati dostojanstvo čovjeka. Odatle slijedi da treba na blagdane obustaviti rad i trud.
Što se tiče zaštite tjelesnih i izvanjskih dobara, treba bijedne radnike spasiti od ovisnosti od pohlepnih ljudi koji se zlonamjerno i neumjereno služe osobama i stvarima za vlastitu korist. Treba paziti da se svagdašnji rad ne produži više nego što to sile dopuštaju. Ono što može odrastao čovjek izvršiti nije pravo zahtjevati od žene ili od djeteta. S obzirom na djecu valja se pomno čuvati da ne ulaze u radionicu dok dovoljno ne ojačaju tijelom, umom i duhom. Radnicima treba dati toliko odmora koliko treba za nadoknadu snage radom iscrpljene i istrošene.

Pitanje plaća
Rad je ljudska djelatnost kojoj je svrha steći za život ono što mu je potrebo. Opća je dužnost svakoga ostati na životu i zločin je ne udovljiti toj dužnosti. Odatle se rađa pravo na stjecanje stvari kojima se uzdržava život, a takve stvari daje svakome radom stečena plaća

c) Odgoj za štednju
Kad radnik dobije tako dovoljnu plaću da njom može pristojno uzdržavati sebe, ženu i djecu, ako je razborit, lako će nastojati štedjeti, pa će postići, ono na što i sama narav potiče, da mu ostane i nakon podmirenih troškova te uzmogne doći do malog imutka. To se ne može uspješno riješiti ako se ne pretpostavi kao nepovredivo načelo privatnog vlasništva. Stoga to pravo moraju zakoni štititi i koliko se može pomagati, da što više ljudi uzmogne nešto posjedovati.

C) UDRUŽENJA RADNIKA I POSLODAVACA

Potrebna je suradnja svih

Cehovi su, ili udruženja obrtnika, dugo i dobrao stajali. Zaista bijahu ne samo na veliku korist obrtnicima, nego na čast i procvat samim obrtima. Danas napredak kulture, novi običaji i sve veće potrebe života zahtijevaju da se ova udruženja prilagode sadašnjim prilikama.

Pravo na udruženje je naravno

Osjećaj slabosti vlastitih sila tjera i opominje čovjeka da sebi pridruži i tuđu pomoć. Kako čovjek po tom naravnom nagonu ide za ujedinjavanjem i udruživanjem, tako želi stupiti i u druga društva s građanima, u mala i nesavršena, ali ipak društva.
Premda privatna društva postoje u državi, te su kao neki njezini dijelovi, ipak nije uopće i po sebi u nadleštvu države zabraniti da postoje. Stvarati privatna društva dano je čovjeku naravnim pravom, a država je ustanovljena da bude na pomoć naravnom pravu, a ne na njegovu propast. Ona sama sebi proturječi kada građanima zabranjuje osnivati udruženja. Onda kada po svojim pravilima idu za nečim što se očito ne slaže s poštovanjem, pravednošću i s općim dobrom države zakoni se s pravom protive osnivanju takvih udruženja.

Samostalnost i disciplina radničkih udruženja

Potrebna je organizacija i razborita disciplina da se postigne sloga u djelovanju i htjenju. Ako je građanima slobodno udruživati se treba da bude i pravo slobodno izabrati ono udruženje i one zakone za koje se drži da najbolje dovode do svrhe. Radnička udruženja treba tako organizirati i rukovoditi da sredstva budu što prikladnija i sposobnija za predloženu svrhu, koja se sastoji u tome da pojedinci u udruženju mogu izvući što više dobara za tijelo, dušu i obitelj. Kao naročitu svrhu treba imati pred očima vjersko i moralno usavršavanje i da se prema toj svrsi treba usmjeriti cjelokupno gospodarstvo. Neka se obilno dade mjesta vjerskoj obuci, da pojedinci upoznaju svoje dužnosti prema Bogu: neka dobro znaju što treba vjerovati, čemu se nadati i što činiti za vjersko spasenje. Osobitom pomnjom neka se zaštite od krivih nazora i najrazličitijih mana. Neka se radnik potakne da štuje Boga i da se preda pobožnosti, napose da svetkuje blagdane. Neka nauči štovati i ljubiti Crkvu, zajedničku majku sviju, kao i podvrgavati se njezinim zapovijedima i primati sakramente, koji su božanska sredstva da se duša očisti od grijeha i postigne svetost.

Prava i dužnosti udruženih radnika

Kad se društveni zakoni stave na temelj vjere, otvara se put prema uređenju međusobnih odnosa udruženih radnika za njihovo mirno suživljenje i za ekonomsko blagostanje. Službe valja razdijeliti prema općim potrebama tako da raznolikost ne omete sklad. Zajedničkim dobrima neka se upravlja nepristrano, da se prema potrebi pojedincu pruži pomoć. Prava i dužnost poslodavca neka prikladno odgovaraju pravima i dužnostima radnika. Osobito se valja pobrinuti za to da za radnika nikad ne ponestane posla i da postoje razervni fondovi te se u potrebi pojedinca doskoči ne samo u nenadanim i prigodnim slučajevima, nego i kad koga snađe bolest, starost ili nesreća.

Radnička pitanja rješavaju njihova udruženja

Hoće li se borba za prava radnika odlučiti razbotio ili ne, veoma je važno za državu. Razoborito će je lako odlučiti kršćanski radnici, ako udruženjem povezani budu imali razborite vođe i krenu onim putem koga su se držali oci i preci na osobitu sreću svoju i zajednice. Ako zla volja u njima nije ugasila osjećaj časti, građani će sami po sebi biti skloniji onima kjoje poznaju kao čestite i radine, za koje znaju da pravednost više cijene od dobitka, a vjeru više od svih stvari.