Aktualnost i značenje "Kompendija socijalnog nauka Crkve" za Hrvatsku

Prof. dr. sc. Stjepan Baloban
Katolički bogoslovni fakultet
Sveučilišta u Zagrebu
Katedra socijalnog nauka Crkve

Pozdrav:

Moja je zadaća u ovom kratkom izlaganju ukazati na aktualnost i značenje Kompendija socijalnog nauka Crkve za Hrvatsku. Iscrpni prikaz Kompendija od prvoga čovjeka Papinskog vijeća ŤIustitia et paxť kardinala Renata Raffaela Martina pokazao je da je riječ o socijalnom dokumentu koji je važan kako za unutar crkveno djelovanje tako i za odnos Crkve i kršćana prema društvu.
Riječ je o dokumentu koji na jasan, jezgrovit i svima razumljiv način daje odgovor na veoma važna pitanja za hrvatsku situaciju, tj. što je to SNC i na koji način može biti koristan? Dopustite mi kratko naznačiti neke činjenice vezane uz hrvatsku društvenu i crkvenu situaciju, koje pomažu razumjeti aktualizaciju Kompendija u Hrvatskoj.

- Hrvatsko društvo je postkomunističko ili tranzicijsko društvo sa svim posljedicama 45-godišnjeg života u komunizmu, što se posebno odražava na 'način razmišljanja' i na 'način ponašanja i javnoga djelovanja' danas. Riječ je o mentalitetu prema kojemu je važnije 'poslušati' i 'podvrći se' onom jačem i moćnijem nego se organizirano boriti za opće ili zajedničko dobro. Takav naslijeđeni mentalitet sputava ljude u kreativnosti i onemogućava ih na borbu oko zajedničkog dobra.

- Prema popisu pučanstva iz 2001. godine u Hrvatskoj ima 87,8% katolika, a preko 90% kršćana. S pravom se postavlja pitanje: Koja je uloga kršćana i Crkve u tom hrvatskom društvu? Uloga kršćana i Katoličke Crkve je još uvijek velikim dijelom obilježena životom u bivšem komunističkom sustavu. U komunizmu je vjera bila službeno tumačena kao isključivo 'privatna stvar', a društveno-politički sustav i javni život su bili tako uređeni i kontrolirani da kršćani nisu mogli niti smjeli javno prakticirati svoju vjeru u gospodarstvu, obrazovanju, politici… Vjernici su na neki način živjeli dvostruki život: jedan u javnosti i na radnom mjestu, a drugi u obitelji i privatnoj sferi. Sukladno tome često se živjelo dvostrukim moralom: u javnosti i u privatnosti. U službenoj javnosti se inzistiralo na tome da je uloga Crkve i kršćana 'duhovna', a pod duhovnom se mislilo na isključivo privatno područje, tj. obitelj i osobni život.
- Demokratske promjene 1990. godine u Hrvatskoj su dočekane sa velikim oduševljenjem i što je još važnije sa velikim očekivanjima. Velika očekivanja su u to vrijeme bila usmjerena u Katoličku Crkvu, i posebno u kršćane, katolike od kojih se očekivalo da će unijeti u javni život potrebne promjene. Crkva u Hrvatskoj je tada ponudila ono što ni sama nije dostatno poznavala, tj. socijalni nauk Crkve. 15. svibnja 1991. godine na stotu obljetnicu prve socijalne enciklike pape Lava XIII. 'Rerum novarum' Katolički bogoslovni fakultet iz Zagreba je organizirao svečanu akademiju na kojoj je, možemo reći, na velika vrata u hrvatsku društvenu i crkvenu javnost ušao socijalni nauk Crkve.
- Važno je naglasiti da je do 1990. godine socijalni nauk Crkve bio slabo prisutan i u hrvatskoj teologiji, a gotovo nepoznat među vjernicima.
- Puno toga je na različitim razinama učinjeno nakon 1990. godine od održavanja predavanja, tribina, davanja većeg značenja socijalnom nauku Crkve na teološkim učilištima do organiziranja većih susreta vjernika laika.
- Vrijedi spomenuti dvije stvari: a) Hrvatska biskupska konferencija je 1996. godine osnovala Centar za promicanje socijalnog nauka Crkve, koji je službeno započelo radom 0. ožujka 1998. godine i različitim aktivnostima i izdavanjem knjiga trajno prisutan u hrvatskoj javnosti. Posebno su zapažene bile socijalne tribine koje su kao javne tribine održavane upravo u ovoj dvorani i bile jako dobro posjećene, na njima su se interdisciplinarno obrađivanja aktualna pitanja poput civilnoga društva ili Hrvatske na putu u EU; b) 2000. godine na Katoličkom bogoslovnom fakultetu u Zagrebu osnovana je Katedra socijalnog nauka Crkve koja na znantven način propagira socijalni nauk Crkve. U hrvatskom javnosti, posebno medijima su veliko značenje imale i poruke hrvatskih biskupa sa socijalnom tematikom.
- Bez obzira na brojne i hvalevrijedne pokušaje crkvenih predstavnika i teologa i nekih udruga vjernika laika Katolička Crkva u Hrvatskoj nije uspjela profilirati svoj socijalni nauk kao suvremeni socijalni govor Crkve. Čini se da posljednjih godina slabi zanimanje za socijalni nauk Crkve i u samoj Crkvi.
- Nakon 1990. godine i nametnutog rata hrvatsko društvo prolazi kroz teško razdoblje u gospodarskom i političkom ali i uopće u javnom životu. Hrvatsko društvo nije bilo pripremljeno za 'tržišno natjecanje' i za takvu vrstu kapitalizma koji trenutno vlada u Hrvatskoj. Riječ je, naime, o kapitalizmu i uglavnom o stranom kapitalu, koji pridonosi razvoju Hrvatske ali uglavnom na štetu slabijih i sve više nezaštićenih slojeva ljudi. Ljudi su sve više nezadovoljni, a osjećaju se nemoćno i nezaštićeno na brojnim područjima života.

Polazeći od opisane specifično hrvatske situacije Kompendij socijalnog nauka Crkve je veoma značajan kako za hrvatsku Crkvu tako i za hrvatsko društvo.

Slijede u obliku natuknica samo neki elementi:

1. Činjenica jest da se u hrvatskoj Crkvi slabo poznaje socijalni nauk kako među crkvenim službenicima tako i među vjernicima laicima. Središnja je poruka Kompendija bi mogla glasiti: nema potpune kršćanske formacije bez socijalnog nauka Crkve kao uporišta (usp. br. 528) kako među vjernicima laicima tako posebno među svećenicima, redovnicima i redovnicama. U tom kontekstu Kompendij poziva na prakticiranje socijalnog pastorala (br. 524-527), jer socijalni nauk Crkve Ťdiktira temeljne kriterije pastoralnog djelovanja na društvenom područjuť (br. 526). Prema tome SNC ulazi u cjelovitu kršćansku formaciju. To vrijedi kako za katehizaciju u školi i u župi, za propovijedanje i uopće za rad sa vjernicima laicima.
2. Kompendij nudi odgovor na pitanje o ulozi kršćana i Crkve u hrvatskom društvu. Uloga vjernika laika je aktivno sudjelovanje u društveno-političkom životu kao kršćani. To vrijedi i za Hrvatsku. Prema tome, licemjerno je što neki u hrvatskoj javnosti od Crkve traže da djeluje isključivo na 'duhovnom' području a istodobno je Crkva i predstavnici Crkve 'dežurni krivac' za sve ono negativno što se u hrvatskom društvu događa.
3. U Hrvatskoj nedostaje javna rasprava o bitnim pitanjima hrvatske sadašnjosti i budućnosti. Kompendij nudi izvrsnu podlogu za interdisciplinarnu raspravu, jer polazi od kršćanskog shvaćanja dostojanstva ljudske osobe predlažući svima kao temelj cjeloviti i integralni humanizam (br. 19). Upravo preko SNC, a posebno Kompendija, mogla bi se u hrvatskoj javnosti pokrenuti javna rasprava o bitnim pitanjima hrvatske sadašnjosti i budućnosti kao što su: posljedice naslijeđenog mentaliteta, socijalna država, pitanje rada i kapitala, civilno društvo, odnos u očuvanju nacionalnog bogatstva, put prema EU, problematika nataliteta i uopće zaštite života….
4. HBK preko Centra za promicanje socijalnog nauka Crkve, a teološka učilišta preko Katedri socijalnog nauka Crkve mogu i moraju na različite načine aktualizirati poruke Kompendija, bilo da je riječ o organiziranju interdisciplinarnih rasprava ili o omogućavanju novih oblika studija poput ŤSocijalnog zagovaranja i menagementa neprofitnih organizacijať na KBF-u u Zagrebu.
5. Proučavanje Kompendija na svim razinama u hrvatskoj Crkvi od župa preko udruga vjernika laika do redovničkih zajednica može trasirati put prema suvremenom socijalnom govoru Crkve u Hrvatskoj.
Kompendij socijalnog nauka Crkve je dobro došao svima u Hrvatskoj kako u Crkvi tako i u društvu, kako onima koji poznaju SNC tako i onima koji to žele učiniti. Posjeduje izvrsno pomagalo Analitičko kazalo (145 str.) prema kojemu se veoma lako i jednostavno snaći ne samo u Kompendiju nego i u SNC-e.

U današnjem vremenu je u Hrvatskoj ugrožen čovjek, bilo da je riječ o radu nedjeljom, o nezaposlenima, o diskriminaciji pri zapošljavanju primjerice žena koje namjeravaju roditi, o mladim ljudima koji traže, a ne nalaze posao ili o potrošačima koji mogu biti na različite načine manipulirani.
Kompendij socijalnog nauka Crkve nudi upravo ono što u Hrvatskoj nedostaje, a to je pobuditi u pojedincima i skupinama svijest o zaštiti dostojanstva svakoga čovjeka, bez obzira o kojem se čovjeku ili skupini radilo.